TRI MUSKETARA

(po motivima istoimenog romana Aleksandra Dime)

Autor: Aleksandra Glovacki
Reditelj: Darijan Mihajlović
Scenograf: Vesna Popović
Kostimograf: Milica Grbić Komazec
Kompozitor: Ana Krstajić
Scenski pokret, scenske borbe i mačevanje: Dragan Stojmenović
Asistent za scenske borbe i mačevanje: Dejan Karlečik
Koreograf: Mirko Knežević
Dizajn tona: Miloš Romić
Dizajn svetla: Ratko Jerković
Scenski govor: Saša Latinović
Koreptetitor: Aleksandra Lazin
Dizajn plakata i programske knjižice: Dejan Podlipec

 

Igraju:
Atos (kraljev musketar): Aleksa Ilić
Portos (kraljev musketar): Danilo Milovanović
Aramis (kraljev musketar): Slobodan Ninković
Dartanjan: Darko Radojević
Planše (sluga Dartanjanov): Aleksandar Milković
Konstanca: Kristina Savkov
Milejdi De Vinter: Slavica Vučetić
Kardinal Rišelje: Saša Latinović
Luj 13. (kralj Francuske): Miloš Macura
Ana (francuska kraljica): Marina Cinkocki
Madam De Sable (kraljičina dama): Jelica Gligorin
Lord Bekingem: Dejan Šarković
De Trevil (zapovednik musketara): Saša Stojković
Žisak (zapovednik garde): Ivan Đurić
Krčmarica: Anica Petrović
Dvorske dame: Sanja Tomić, Marija Todorović, Neda Danilović, Vera Hrćan Ostojić, Nenad J.Popović
Harmonikaši: Lazar Novkov, Dragana Kuzmanović, Marko Asurdžić, Jelena Martinović
Violončelistkinja: Aleksandra Lazin
Gardisti: Đorđe Mitrović, Aleksandra Lazin, Stefan Starčević, Nikolina Vujević, Aleksa Jovčić, Miloš Radaković, Vukašin Marić i Nikola Mikulić.

 

Inspicijent: Milica Vukmanović
Sufler: Snežana Velimirović
Svetlo majstor: Ratko Jerković
Ton majstor: Đorđe Ilić
Dekorateri: Nemanja Zorić, Vukašin Marić, Miloš Radaković, Nikola Mikulić
Garderober: Marina Perić, Dragica Vuksanović, Gorica Karanović
Šminka: Dragana Doslov, Gorislav Vidaković
Vlasuljarski radovi: Gorislav Vidaković
Izrada scenografije: "Mini Bees"
Izrada kostima: Nikodinka Folić, Mira Mraković, Sava Stefanović, Velinka Savić
Alpinista: Miloš Kajtez
Fotografije i video: produkcija „ŠKARTart“
Nabavka: Gordana Ilić
Saradnik za informisanje: Miloš Savin
Prodaja i marketing: Radmila Simeunović
Organizacija: Sava Stefanović i Ivana Todorović
Šef tehnike: Olga Živanov

 

Prva proba: 19.05.2021.
Premijera: 11.09.2021.


Direktor Pozorišta mladih:
Mihajlo Nestorović

 

Reč autora: 

Razmišljam koliko li je jednom vitezu moralo biti zbunjujuće da se posle odrastanja na herojskim pripovestima i junačkim pesmama, u kojima hrabrost i vrlina po pravilu pobeđuju, susretne sa spletkama, sa manipulatorima i pokvarenjacima – uobičajenom dvorskom svitom svake vlasti. D'Artanjana je spasila sreća, jer je njegov prvi zadatak bio da zaštiti poštenu kraljicu koja se našla u opasnosti. O tome je ova priča. Kako se dalje probijao kroz život, o tome neka govore neke druge priče.

Aleksandra Glovacki

 

Reč reditelja:

"Kad su Musketari pisani, već je bilo prošlo par vekova od vremena kad se odvija radnja romana. Godina 1607, daleko je od francuske revolucije, daleko od ideala slobodnog građanstva, ali iz svakog napisanog retka urla i vrišti poklič individualne slobode. Portos, Atos i Aramis su pojedinci, odbegli i odbačeni od uniformnosti, kako ih i sam Dima opisuje, čista suprotnost totalitarnom i uniformnom ponašanju kraljevih gardista. Od malih nogu, kada se prisetim svog prvog utiska o musketarima, setim se njihovih osobenosti. Portosovog hedonizma, Atosove promućurnosti i Aramisove arogancije. Kaže Artur Miler, da se poslužim njegovim divnim citatom, da je u životu čitao tri puta „Zločin i kaznu”. Sa osamnaest kao krimi roman, sa četrdeset kao socijalnu dramu, a sa šezdeset kao filozofski traktat. Tako je i sa musketarima. Prvo sam ih doživeo kao akcione junake i vešte mačevaoce, sada ih vidim kao vesnike francuske revolucije i ideala slobodnog i nesputanog pojedinca. U našim se današnjim odnosima, nas koji smo ovde na Balkanu, očitava ista ona borba polova koja postoji i u ovoj priči. Borba sela i grada, Gaskonje i Pariza, borba jednoumlja i slobodnog uma, Rišeljea i D’Artanjana. Borba lažnih i pravih patriota, borba protiv upotrebe čoveka. Kad se završi Dimina priča i D’Artanjan i musketari spasu dan i čast kraljice, Luj XIII ih pošalje u novi rat, za nagradu. Oni više ne veruju da je rat odgovor, veruju da je život negde drugde i da ne žele više da ga propuštaju. Zato i mislim da su ovi dani provedeni u nesvakidašnje lepom radu u novosadskom Pozorištu mladih, upravo vredni tih otkrića jednog mi od najdražih romana iz detinjstva. Otkrića da je krilatica „Svi za jednog, jedan za sve!“, zapravo priča o poštovanju jedinke koja samo onda kad se potvrdi kao individualac, može da pomogne svima. Prvo budi ti, a onda budi deo većine. Uvek i samo tim redom."

Darijan Mihajlović

 

“Tri musketara” - podsetnik na to zašto je važno biti svoj

 

“Hoću da znam kuda vodi ovaj put
Mene i život moj...

Tamo gde je srce, tamo sija sunce
Tamo gde je strah, tamo živi mrak...

Biti isti, biti poseban, biti slobodan, biti samo svoj
Isti, poseban, slobodan, biti samo svoj...” (“Partibrejkersi”)

 

Pre nego što je došlo vreme “Svi za lajk, lajk za sve”, postojalo je vreme u kojem je bilo “Svi za jednog, jedan za sve.” Bilo je to vreme hrabrih i odvažnih ljudi koji su ustajali za pravdu, bili samosvojni, slobodoumni, hrabri - ljudi koji su snagom duha rušili pogrešne svetove i gradili sigurne puteve do novih, boljih, dostojanstvenijih.

 

Musketarstvo je danas gotovo zaboravljena kategorija. Retko smo hrabri, tek na rečima, uglavnom u svoja četiri zida. Kad treba stati za drugog – gromoglasan tajac. Za razumeti je taj strah, vremena su čupava, ali ljudi ipak ne bi smeli da zaborave koliko je važno štititi drugog, stati na stranu slabijeg, biti vitez, biti čuvar dobrote - jer samo tako će ovaj naš sve čudniji svet imati smisla, samo tako ćemo imati pravo da jednom zatražimo da neko zaštiti i nas same. I samo tako ćemo postati original, umesto gomile falsifikata – pojedinac, umesto gomile bez svesti i savesti.

 

Gde su nestali zajedništvo, empatija, briga za drugog čoveka? Gde je nestao hrabri i izuzetni pojedinac? Gde nestade to musketarstvo? Čuči li ono i dalje u nama? Ko ponovo može da ga probudi? Neko drugi? Mi sami? Pa šta čekamo?

 

O svemu tome na početku nove pozorišne sezone u Novom Sadu - a u gala maniru otvoriće je Pozorište mladih - govori predstava “Tri musketara”. Aleksandar Dima večna je inspiracija, Aleksandra Glovacki autor je teksta koji je režirao Darijan Mihajlović, a glumci Pozorišta mladih udahnuli su joj britkost duha i zaigranost života.

 

Musketari su u njihovoj verziji ne samo vešti mačevaoci, već pravi akcioni junaci, individualci i vesnici ideala slobodnog i nesputanog pojedinca. Biće to predstava od koje će se drugačije meriti pozorišno vreme, koja će mlade ljude učiti zašto je važno biti poseban, slobodan i samo svoj, baš kako to “Brejkersi” i danas tvrde, a iskusnu pozorišnu publiku podsetiti zašto je pozorište, taj vesnik budućnosti, često veliko kao život.

 

Snežana Miletić

 

Autor fotografije: Jovana Semiz.